Dražen Ilinčić - Berlinski ručnik

„Tata! Tata!, glasno se javljao dječačić, sjedeći usred igračaka. „Nema tate, tatice, doći će, tepala je mama. „Tata, još jednom ponovi dječačić, ovaj put tiše. „Sad će on doći, svaki čas, pojašnjavala je mama.Za to vrijeme tata je svojski stenjao na mom krevetu, nedvojbeno uživajući, o čemu je davao razne, i verbalne, dokaze. Premda, taj koncert mnogih „uuuuuh i „mmmmm i „aaaaaaaaaa teško bi se mogao nazvati suvislim verbalnim iskazom. Volio je da ga dobro pritisnem, da legnem na njega, nabijajući se u njegovu guzu barem dvadesetak minuta. Bio je to lijep osjećaj, i njemu i meni, uvijek smo se burno seksali, ovo je možda bio deveti ili deseti put. Koliko sam mogao shvatiti, nije mu to baš bilo lagano, ponekad je govorio kako ima dojam da mu je cijela ruka zaglavila u šupku, ponekad je cijedio kroz zube: „Ahhhh, što meni ovo treba..., ali definitivno je volio moju kitu, to mogu reći. Mene više-manje, ali kitu stvarno da.Bilo je kod nas i romantike — napokon, nedugo nakon upoznavanja ljubili smo se i dirali u nekom ukradenom, usputnom mraku, kao tinejdžeri - i to je odnosu davalo malo ljupkosti; što se njega tiče....