Thomas Mann - Wälsunška krv i druge pripovijetke

Prema tom se mladom čovjeku, dakle, rasplamsala u Amri Jacoby grešna naklonost, a on opet nije imao dovoljno morala da bi odolio njezinu zavođenju. Sastajali su se ovdje, sastajali ondje, i već su odavno bili u nečistu odnosu: u odnosu za koji je znao cijeli grad i s kojim se iza odvjetnikovih leđa zabavljao. A što je on na sve to? Amra je bila preglupa da bi patila od nečiste savjesti i time se možda odala. Mora se uzeti za izvjesno da odvjetnik, ma kako da mu je srce moglo biti pritisnuto brigom i strahom, nije mogao gajiti neku određenu sumnju prema svojoj supruzi.”