Eva Menasse - Životinje za napredne : zbirka pripovijedaka

Evu Menasse hrvatska je publika „uhvatila“ u najboljem trenutku: točno u godinama njezina autorskog uspona / slave / pretvaranja u međunarodnu zvijezdu, tako da redom dobiva na uvid autorski materijal koji uživa značajnu međunarodnu recepciju, kako u vidu nagrada tako i u vidu prodanih primjeraka, a ipak ne s tolikim vremenskim odmakom da bi njezine knjige već bile prekrivene slojevima doktorskih disertacija i kanonizirajućih tekstova koji nerijetko autoritativno usmjere recepciju. S Evom Menasse i njezinim odnosom prema hrvatskoj publici sve je još otvoreno i moguće, makar su jasne indikacije već tu: čitateljska publika voli je i cijeni. 

Bilo bi pogrešno reći da su "Životinje za napredne" zbirka pripovijedaka. Naime riječ zbirka obično ukazuje na mukotrpno uspostavljanje kohezije među tekstovima napisanima kroz neko vrijeme i za razne prigode i namjene, koje onda izdavač i/ili autor nastoje objediniti i objaviti u jednome svesku. Ova knjiga je naprotiv od početka zaokružena i koncipirana kao jedinstvena cjelina, čije je načelo uspostavljanje korelacije između neke slabije poznate, bizarne činjenice iz životinjskoga svijeta s određenim situacijama u ljudskome svijetu. 

Obično u autorskim opusima kratke priče služe kao sonda za veće forme (romane) koje onda uslijede nakon prikupljanja produkcijskih i recepcijskih iskustava. Kod Eve Menasse put je bio obratan i zapravo logičan. Naime pitanje je koliko su njezini romani zaista romani: kod nas izdani Vienna i Vremenski kristali, pogotovo ovaj potonji, nizovi su priča i scena povezanih glavnim likovima, no nema one složene konstrukcije gdje se povezuje sve sa svime u složenu električnu shemu gdje prekid samo jedne žičice uzrokuje opći mrak.

Izrasla iz novinarskoga miljea, Eva Menasse je u interakciji s kritikom očito spoznala da je njezina najveća snaga ronjenje na dah, korištenje mnogo puta hvaljene spisateljske virtuoznosti za to da se snažno, bez padova od početka do kraja izvuče jedna ideja, slika i argumentacija, bez okova velike konstrukcije romana čiji unutarnji zahtjevi postaju sve glasnijima kako tekst odmiče.