Juan Mihovilovich Hernandez - Zaraza ludila

Čitanje knjige Zaraza ludila priziva u sjećanje Mariju Luisu Bambal, Juana Rulfa, Marcela Prousta i Alberta Camusa, a iznad svega Franza Kafku. Mihovilovicheva knjiga spaja imaginarno i svakidašnje, apsurdno i zbiljno i to sve logički slijedi kaos svijeta u kojem živimo. U njegovoj prozi se ističe psihološka razrada svakog lika i tako pridonosi beskrajnom opisu različitih tipova ljudi. U romanu se vodi računa o svakom aspektu, o svakom detalju, mjestu i vremenu u kojem se radnja događa. Na taj način uspijeva pretvoriti estetska načela kojima doseže ono najsuptilnije u ljudskoj duši i dati ih u književnom tekstu neobične ljepote. (...)

Čitava se radnja odvija u tri dana. To je razdoblje dovoljno da se opiše život i posao jednog suca u provinciji koji luta između zdravog rasuđivanja i apsurda.