Gajto Gazdanov - Večer kod Claire

I kad njezine "noge u crnim čarapama plove po zraku, kao po vodi" i kad se čini kao da se lica likova naziru u potezima gusrog plavog dima, čitatelj se ne može oteti dojmu kako stranice Gajta Gazdanova katkad dočaravaju slikarska platna neoromantičara, ali ponajprije Chagallova. Večer kod Claire pripovijest je o mladome junaku, očito piščevu alter egu, koji u Parizu susreće svoju veliku, neprežaljenu mladenačku ljubav. Tada počinje putovanje u prošlost - osobnu i obiteljsku, u sjećanje na sretne godine djetinjstva te potom strasne tragedije koje su pogodile i obitelj i zemlju, u pronalaženje izgubljena života u Rusiji prije boljševičkog prevrata. Delikatna ljubavna pripovijest između zrele žene i mladića pozadina je na kojoj se vrtlože i talože ne samo pojedinačne psihe nego i društveni odnosi. Podastrta je panorama jedne Rusije koja nam je uglavnom nepoznata: Rusije nakon revolucije, viđene očima "suprotne strane", dakle pripadnika "bijelih", emigracije, života u tuđini, nostalgije, zabranjene strasti. Elementi misticizma pridaju pripovijedanju, koje nosi i egzistencijalnu tjeskobu i osjećaj nepripadanja svijetu, bajkovitost i stanovitu egzotičnost, a autobiografičnost, koja se provlači kroz sva djela Gajta Gazdanova, osobitu uvjerljivost.
Gajto Gazdanov jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih pisaca ruske emigrantske književnosti 20. stoljeća. Kad je 1923. stigao u Pariz već je u životnom iskustvu imao i ratovanje protiv boljševika, i vihore emigracije, i smrt oca te dviju sestara. U njegovim djelima čitatelj prepoznaje i vrhunce ruske književne tradicije i ono najbolje iz zapadnoeuropske kulture. Odbivši postati medijskom zvijezdom, Gazdanov je, u Parizu godinama radio kao noćni taksist. Svoju strast za pisanjem ironično je nazivao "napadajima grafomanije", ali bio je svjestan vrijednosti svoga djela.