Vjenceslav Novak - Posljednji Stipančići

Opisujući razne društvene slojeve i prilike, različite ljude i krajeve, Novak je stvorio cijelu galeriju likova, stekavši zavidnu titulu hrvatskoga Balzaca. Uz rodni Senj, blisko mu Podgorje, zagrebačku građansku i malograđansku sredinu, prvi je u našu književnost uveo gradsku radničku sirotinju, male ljude uopće.
Njegove priče o obespravljenim i siromašnim đacima i studentima, brižnim i požrtvovnim majkama, gradskim nesretnicima i gubitnicima, izazivale su sućut brojnih naraštaja čitatelja, pogotovo što je Novak uglavnom znao izbjeći duge i detaljne opise tako drage realistima, a odbojne čitateljima.
Novak je svakako napisao jedan antologijski roman Posljednji Stipančići, tragičnu povijest jedne senjske patricijske obitelji, i barem tri antologijske novele: U glib, Iz velegradskog podzemlja i Pripovijest o Marcelu Remeniću...