James Frey - Milijun komadića

U dobi od dvadeset tri godine, James Frey došao je do dna. Teško ovisan o drogi i alkoholu, s debelim policijskim dosjeom, našao se na avionu za Minnesotu, gdje će sljedećih nekoliko tjedana provesti na tretmanu u klinici za odvikavanje. Svjestan je da ga tamo čeka mukotrpan proces oporavka.
Kroz četiristo pedeset stranica grube i izravne proze, milijuni komadića Jamesova raspadnutog života neprestano se sudaraju, odbijaju jedni od drugih, odbijaju posložiti se u “normalan život”. Uspostavljanje “novog života” nije ni jednostavno ni romantično, nikakva priča o vjeri i nadi u snagu ljudskog duha i volje. To je priča o neprestanim padovima i uzmacima, priča o strahu (i strahu i strahu, uvijek iznova), priča o gubicima i poniženjima, o povlačenju, odustajanju i bijegu. Freyev hladni, minimalistički stil kojim bilježi gotovo svaki pokret i svaku misao savršeno dočarava prazninu i mrtvilo koje sa sobom nosi ovisnost.
No pitanje koje je najviše uzbudilo duhove nakon što je knjiga postala najprodavaniji naslov u Americi bilo je: koliko su opisani događaji istiniti? Nakon što je 17 izdavača odbilo tiskati Freyevo djelo kao roman, izdavačka kuća koja ga je prihvatila lansirala ga je kao memoarsko štivo, pa je knjiga Milijun komadića zavladala vrhuncima publicističke liste bestselera. Danas je to knjiga koju ćete u inozemnim knjižarama moći pronaći na različitim policama: na onima namijenjenim romanima (klasičnoj beletristici), na onima namijenjenim autobiografijama i memoarima, te na onima gdje stoje knjige iz psihologije i literature namijenjene samopomoći. Nijedna od tih klasifikacija nije potpuno točna, ali na svakoj od tih polica Freyeva knjiga stoji s nekim razlogom, naprosto zato što je riječ o odlično napisanoj knjizi koja, na temelju autobiografskog iskustva, pripovijeda priču o ovisnosti i odvikavanju.