Tihomir Horvat - Mali ratnik

Rukopis Tihomira Horvata “Mali ratnik”, u podnaslovu “roman za mlade”, istovremeno je višeslojno i vrlo čitljivo djelo uvjerljivih dijaloga i unutrašnjih monologa. Kad je riječ o događajima vezanim za Sigetsku bitku rukopis se oslanja na povijesne podatke potkrijepljene planom Sigeta iz 1566. godine, zapise komornika Nikole šubića Zrinskog Franje Črnka koji je preživio bitku i mnoštvo zanimljivih detalja iz života branitelja u opkoljenom gradu. Uz dramatične trenutke bitke, roman donosi više drugih, suvremenih paralelnih radnji koje rasvjetljavaju važne trenutke u životu nekolicine mladih ljudi oba spola koji se stjecajem okolnosti upoznaju. Svatko od njih ima svoju životnu priču i svi se po nečemu izdvajaju iz prosjeka. Tihomir Horvat povezao je njihove sudbine, ispričao kako se sa smrću junački suočavaju bolesnik na onkološkom odjelu i djevojka koja je u njega zaljubljena, kao i mladić s traumom zlostavljanja iz djetinjstva koji uspijeva pobijediti svoj strah. Mladi zajedno rade na obilježavanju godišnjice Sigetske bitke tako što sudjeluju u snimanju 3D virtualnog filma i na različite načine kreativno doprinose ovome poslu. Jedna od paralelnih radnji koja objedinjuje sve ostale bavi se fantastičnim mogućnostima literature i suvremene tehnologije da oživi davno vrijeme i pokuša, barem kroz ljudski um, u već odigranom povijesnom događaju nešto izmijeniti, razumjeti ga ljudskije. U konačnici, postaje jasno da je junaštvo i prije 450 godina i danas složeni pojam, da nije izumrlo već da kroz povijest krije različita lica i mnogo humanosti. Mladim ljudima će roman biti privlačan i stoga što se u prizore bitke za Siget ulazi in medias res, a mladić Danijel koji piše scenarij za film ima snažnu motivaciju za odlazak u prošlost u liku djevojke Cvite koja se tamo bori sa svojim ocem. Njegovi odlasci u prošlost postaju sve dramatičniji jer se bliži kraj bitke, a sve je teže odvojiti javu od prošlosti… Dijalozi smješteni u 16. st. razlikuju se jezično od onih koje izgovaraju suvremeni likovi i napisani su kajkavskom ikavicom koju je uporabio i Franjo Črnko u svojoj kronici, a fabularne poveznice i motivacije likova su uvjerljive. Ovo nije bilo lako ostvariti uz tako kompleksno zamišljenu strukturu. Uz to, ovo je jedan od rijetkih rukopisa koji uzima za temu povijesni događaj, a istodobno uz muške likove obiluje razrađenim i uvjerljivim ženskim likovima. Bilo je mnogo žena i djece u Sigetu za vrijeme povijesne bitke s Turcima. Oni su ponijeli svoj dio tereta u ovome događaju, kao što današnji mladi nose svoj dio tereta u dramatici svakodnevnice.