Zvonko Maković - Veliki predjeli, kratke sjene

Poetski opus Zvonka Makovića primjer je postmodernistički otvorenog opusa. U pitanju je promišljeno , intertekstualno i intermedijalno uzglobljeno lirsko štivo koje sjedinjuje provokativnost eksperimenta i akademsku mirnoću, projekti slučaj, emociju i misao, stihovni i prozni poredak, želju za nalaženjem individualnoga govora i spoznaju da diskurz nije stabilan entitet nego varijabla koja se mijenja ovisno o mjestu na kojemu se govori te o trenutačnim odnosima moći i znanja…

Makovićev je lirski subjekt evoluirao iz klasičnog korisnika jezika kao oruđa u njegova gospodara i tvorca da bi naposljetku sam relativizirao dosege svoje akcije.

Proturječja Makovićeva pisma proturječja su vremena u kojem je ono oblikovano – njima se hranila i u njima konstituirala suvremena inačica pjesničke imaginacije. bez puno mogućnosti za grešku, završit ću s konstatacijom da je njegov opus jedan od ključnih događaja za razumijevanje hrvatskog pjesništva zadnjih triju desetljeća.