Eugen Kumičić - Urota zrinsko-frankopanska

Eugen Kumičić (Brseč, 1850. - Zagreb, 1904.) slovi u hrvatskoj književnoj povijesti kao naš najdosljedniji, ili, točnije, jedini naturalist. Obično ga se obilježava sljedbenikom Zole, a jednako tako književnikom koji je na licu mjesta, izravno dakle, upoznao književnu školu koju je prakticirao u svojim literarnim tekstovima.
Međutim, tekstološka istraživanja, čak i ne previše suvremena, ustvrdila su kako Eugen Kumičić, baš i nema mnogo veze s naturalizmom, osim što je njegovim pripadnikom svojim književnim prinosima u Hrvatskoj želio biti, a mnogi su ga kritičari tako, i zbog toga, takvime i okarakterizirali.

Između ostalih djela taj je naš književnik, dosljedan političar i vrstan govornik. U razdoblju njegova pisanja tzv. historijskih romana, najdominantni]e mjesto svakako zauzima Urota zrinsko- frankopanska. Ima to djelo viševrsno značenje, ne samo za Kumičića, negoli i za hrvatsku domoljubnu politiku, pa i za kazalište.