Marin Radica - Svi ti ljudi ---

“Ni jednoga dana nisam prestao pisati, jer za mene je pisanje višesložan i trajan čin, bilo da su to bilješke na kutiji cigareta, razmišljanja u hodu, razgovor uz kavu, čitanje, korigiranje, kraćenje i dograđivanje teksta, jer ga je u knjizi često više ili manje nego ga treba. I potom napišete jednu veću cjelinu za koju vam se čini da je gotova knjiga, a onda u nju uskoči rat sa slikama onih momaka crvenih i pospanih očiju koji su branili tebe i tvoj grad. I dok to složite nasloži se šestotinjak stranica, i kažete sebi, čekaj Jadnici su već napisani, Rat i mir također, tko više ima vremena to čitati, i počne odškarivanje dvjestotinjak stranica, a te škare sporo režu da ne odsijeku previše…
Tako je svoju potrebu za pisanjem u Zadarskom listu opisao gimnazijski profesor, Zadranima jako poznat, Marin Radica.
A “Svi ti ljudi…” ozbiljan je roman o Domovinskom ratu, možda i najozbiljnije književno djelo prozne vrste (dakle, mimo soneta Pavla Despota ili ‘krika’ T. M. Bilosnića, primjerice) unutar korpusa suvremene književnosti pisaca tzv. zadarskog kruga, k tomu bitno obogaćen velikom ljubavnom pričom egzistencijalističke provenijencije. Pritom se autor dosta oslanja na vlastitu biografiju (na primjer, iskustvo života i rada u Njemačkoj), te na same razgovore s našim bojovnicima koje je vodio, kako sam kaže, “u svojoj kući u blizini crte razgraničenja”.
Iskazao je to Goran Bujić, recenzent Radičinog romana o kojem će se razgovarati u predvorju zadarskog kazališta.