| Žanr | Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Hrvatska književnost |
| Izdavač | Fidipid |
| Prevoditelj | - |
| Vrsta uveza | Meki |
| ISBN13 | 9789539984258 |
| ISBN10 | 9539984254 |
| Godina | 2006 |
| Broj stranica | 157 |
| Format | 24 cm |
| Obavijest |
6,05 knjiga nije dostupna Obavijesti me |
Sve komedije i humoreske (najpoznatija je među njima komedija „Don Antuonij Kujiš“) pisane su starogrojskim dijalektom kakav se govorio za života autora ovih komedija Marina Radoslavića.
Ovu osebujnu i nadasve zanimljivu knjigu prati Rječnik starogrojskega govora, čiji autor je također njegov unuk Drago Radoslavić.
Iz lijepog i nadahnutog uvoda, koji je napisao Tahir Mujičić, navodimo samo početak.
„Svaki dan u svijetu izdahne i nestane po nekoliko jezika. Jezik sela pokojnog nam pradjeda, bakine none, ili vujčevog barba bižnuonota… S jezikom možda umre i književnost tog prostora koja je postojala ili je možda mogla tek postati. A književnost – naša, pa i svjetska – umjetnost je jezika. I jezika. Pa i ono najvažnije: zbroj svih literarnih djela jednoga naroda.
Jer, nema hrvatske književnosti koja se sastoji samo od Držića, Marulića, Hektorovića, Brezovačkog, Šenoe, Brlić-Mažuranićke, Matoša, Ujevića, Krleže, Šoljana i Marinkovića. Njih samih teško da bi bilo bez onih anonimnih, samozatajnih, marljivih, upornih dragovoljaca pera i zanesenjaka-ovisnika lijepe nam riječi.
Ni jedan dio naše domovine nikada nije oskudijevao takvim osobenjacima koji su
se ne rijetko sukobljavali s okrutnim nerazumijevanjem okoline trateći ure i ure porad literature“.