Željka Čorak - Ptica mojega jezika

Ako bi se u par riječi trebalo opisati pedesetak tekstova što ih je ugledna hrvatska povjesničarka umjetnosti, književnica, prevoditeljica i urednica Željka Čorak objavljivala u »Vijencu«, pretežno u kolumni »Za dvije marke kila«, moglo bi se reći: sasvim privatno o javnome. 

Borba za javnu stvar, izazvana raznim povodima i razlozima, u autoričinim se tekstovima na diskretan i šarmantan način prenosi na polje borbe pamćenja protiv zaborava. Stoga ni autoričina kolumna nije slučajno naslovljena »Za dvije marke kila«: ne smije se zaboraviti tu pregnantno sročenu saborsku izjavu čuvara državnoga pečata o fiskalnoj vrijednosti i hijerarhijskoj poziciji maloga hrvatskog intelektualca u velikim tranzicijama, kojemu je u međuvremenu i metaforička i stvarna cijena još više pala.

***

Tekstovi u ovoj knjizi, svi osim jednoga, objavljeni su u »Vijencu«, pretežno u kolumni »Za dvije marke kila«. Neki su od njih bliže povodu, pa stoga prepoznatljiviji; drugi pak bliže razlogu, skrovitijem, stoga trajniji. Izbor je prema tome mogao biti stroži, knjiga tanja. 
Ali, ako ičemu, ova su nas zadnja dva desetljeća naučila brzini hlapljenja vremena i pamćenja. U korist proizvodnje povijesti spominju se stoga i one osobe i događaji, naročito pak vlastite epizode, koje bi u drugo doba bile upućene zaboravu. Što se tiče jedinoga teksta uzetog iz drugog izvora, a ne iz »Vijenca«, on se odnosi na dva prethodno objavljena u »Vijencu«. To je tekst »Cesta za svetu zemlju«, uvod monografiji autoceste Zagreb - Split, koji su »Hrvatske autoceste« ovoj autorici iskazale čast napisati. Prethodna dva, posvećena istoj temi, bila su vrlo kritično i ponešto pesimistično intonirana.

Ipak, vrijedno je zabilježiti da nas stvarnost ponekad iznenađuje: diptih je zaslužio da postane triptih, odnosno da dobijesvoj trijumfalni luk. I jednom i drugom izdavaču hvala stoga za uspostavljanje ovoga međuodnosa.

Željka Čorak