Mladen Labus - Prosijane svjetlosti, lica, prah

Autoru najbolje odgovara pisanje  dužeg daha i prepletenog motivskog ishodišta,odnosno govorenje opuštene kolokvijalnosti i naslućene slikovitosti.Upravo je opsjednut svjetlošću,pa na neki način i neuhvatljivošću,fantomatičnošću,propadljivošću zbilje,a posebice nepostojanošću čovjekove egzistencije,smrtonšću bližnjih.Njegovu autorsku ambiciju mogli bismo opisati kao fiksiranje povlaštenih prolaznih trenutaka,a njegov rezultat kao epifaniju,osvjetljenje i prosvjetljenje "izgubljenog i nađenog" (da se izrazimo proustovski) vremena.