Božica Brkan - Privremeno neuporabljivo

Žuta naljepnica poslije zagrebačkog potresa 2020. na staru palaču u Donjem gradu gdje živi, ali i na cijeli pandemijski život purgerice Dore, imenjakinje junakinje Zlatarova zlata, profesiju novinarke najslušanijega gradskog radija, istraživačice zagrebačkoga romana, honorarne turističke kostimirane vodičice i gastroblogerice, prevarene supruge i željene, ali neostvarene ljubavnice. Sve je zastalo u raskoraku, u niz aplikacija: Dorin grad nije za rušenje, a teško će se obnoviti; Dorin život nije ni za odustajanje, a kakav jest ni za nastavljanje. Privremeno neuporabljivo. Roman je poput oštećene zgrade: bez sretnoga kraja da bi bio ljubić, bez dovoljno gorčine da bi bio satira, bez odlučnosti i rješenja da bude društvena kronika. Valja se kao predvidiva, hirovita Sava s rukavcima, savicama i jarunima te mrtvajama, zapravo dinamična hibridna vrsta, spoj fikcije i fakcije (dokumentarno, arhivski materijal, književni i novinski citati i sl.). Zagreb iz različitih perspektiva, čak i dva potresa, onoga iz 1880. u kojem se slavni književnik i gradski senator August Šenoa smrtno razbolio popisujući štete i ovoga iz 2020. kad je hrvatska metropola bezuspješno u potrazi za nekim predanim poput najzagrebačkijega pisca. Autorica uobičajeno svoje literarne ideje podupire i jezikom, ostacima agramerskoga, purgerskog kajkavskog, koji je i sam sve više neuporabljiv, profesionalnim recentnim žargonima (novinarskim, foodijevskim, itijevskim…), standardom. Uz sadržaj i stil, Privremeno neuporabljivo odlikuje se i autoričinom majstorskom, istraživačkom upotrebom jezika, agramerskoga, zagrebačkoga koji je više žargon nego idiom kajkavskoga, te profesionalnim žargonskim izričajem novinarke i globalistički orijentiranoga hipstera, gejmera, dojdeka dalmoša. Zanimljiv je i autoričin odnos prema književnoj tradiciji nadahnutoj Gričem i Kaptolom, Zrinjevcem i drugim četvrtima grada pod Sljemenom, posebice prema autorima od Šenoe i Zagorke, Krleže, Milčeca i Glumca do fikcijske Nere, koji su se prije nje u različitim vremenima bavili Zagrebom. Roman Privremeno neuporabljivo opora je analiza svijeta i grada, koji je i rodni grad glavne junakinje, purgerice, i autoričin dom glavninu života. Kroz desetljeća ga upoznaje iznutra, u svim dobrim i lošim mijenama, otkako ga je prvi put s placa i vijestima iz gradskih četvrti novinarski opisivala u gradskoj rubrici propaloga Vjesnika, iz socijalnih stanova Gornjega grada, restauracije palača, izložaba, Smotre folklora, zapisima-kolumnama Pogled odozdo, iz ratnih bombardiranja, dvorišta-vrta već u Večernjakovu Vrtu ili u blogovima s food-street događaja na internetskim Oblizekima ili Umjesto kave s kulturnih događaja u Kući Šenoa posljednjih godina, recenzijama za Biskupski sladopek, promocijama u Klovićevim dvorima te književno u pjesmama poput najnovije posvećene A. G. Matošu, morovske, ustani matošu ili selfie na štrosu, ili u zagrebačkim romanima devedesetih Lift ili politička melodrama (1993.) ili Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.).