Matija Lisičar - Pripovijesti

U bilješci o Matiji Lisičaru uz Antologiju proze hrvatske secesije Tijelo tvoje duše (Dora Krupićeva, Zagreb, 2004.) Branimir Do nat napisao je da Lisičar pripada tzv. malim, ali ne i beznačajnim piscima. To je doista najbolji opis Matije Lisičara i njegovog opusa; međutim, postavlja se pitanje zašto je jedan pisac, koji nije beznačajan, za života objavio samo jednu neveliku zbirku priča koju držite u rukama (pretisak prvog i jedinog izdanja iz 1910. godine). Kao prvo, čitatelja valja upoznati s Lisičarovim životom. Zanimljivo je da svih devet priča u Lisičarevoj jedinoj knjizi sa drže piščeve autobiografske elemente. Mi, naravno, niti iz jedne priče u Pripovijestima ne možemo pročitati daje Lisičar godinu dana obnašao dužnost glavnog urednika pravaškog lista Hrvatska, ali zato naslućujemo da je pisac po struci pravnik (priča Bolesna savjest završava hladnom činovničkom bilješkom koja objašnjava da je priča ustvari prepričan stvarni događaj iz arhive sudskog istražitelja); zatim, u knjizi se ne spominje Zagreb, ali se zato protagonist priče Lopudska sirotica na rodni Lopud vraća sa studija prava u velegradu (Beču), što je također autobiografska paralela. Jedino mjesto svake priče u knjizi (s iznimkom priče Ludi Stojan koja je, čak i upotrebom autentičnog govora, vrlo uvjerljivo smještena u Liku s prijelaza devetnaestog u dvadeseto stoljeće) čiju autobiografičnost autor nije niti imao namjeru pri krivati jest dubrovački kraj.