Zdravko Zima - Prikazi, prikaze : kritike i eseji

Svako vrijeme na svoj način reaktualizira tajnu romana i mogućnost da se pomoću tog žanra posreduju neke egzistencijalne dvojbe. Kundera nije samo jedan od vodećih romansijera novijega doba nego isto tako pisac koji se ne libi svjedočiti o romanu, njegovoj tradiciji i mogućim perspektivama. Štoviše, ima dovoljno razloga za zaključak da češko-francuski autor između zapadnjačke povijesti i povijesti romana nudi znak jednakosti, barem u onom segmentu u kojem naglašava da snagom evolucije i svojom društvenom ulogom europski roman nema premca ni u jednoj civilizaciji. 
Za Kunderu je 1857. bila najvažnija godina u 19. stoljeću, ponajviše zbog toga što se onda pojavila Gospođa Bovary, kojom je Flaubert demonstrirao sposobnost romana da preuzme najviše pjesničke zahtjeve. Polazeći od tog načela, teško bi bilo ustanoviti kako bi završilo traganje za sudbonosnom godinom u našoj recentnoj književnosti. Otkako smo dočekali samostalnu državu, Hrvatska je bremenita poviješću i prevratničkim datumima, ali ne i knjigama koje bi imale i približno takvu važnost kakvu je Kundera pripisao Gospođi Bovary.