Mario Bazina - Pozlaćeni kavez - roman o socijalizmu i seksu

Roman o čovjeku, intelektualcu, piscu, koji sanja o uspjehu, a doživljava brodolome. Radnja se zbiva sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, od Hrvatskog proljeća do Titove smrti, pretežno u Zagrebu, najviše u redakciji lista Uho (stariji čitatelj odmah će prepoznati aluziju na list Oko, u kojem je Bazina godinama radio).

KRATKI OPIS
Svoju napetu storiju o zbivanjima u režimskim novinama Uho autor je ispričao u prvom licu, memoarskim narativnim postupkom, s mnogo autobiografskih elemenata. Pozlaćeni kavez napisan je kao drugi dio planirane trilogije (prvi dio, roman Član, objavljen je 1997.). Neka lica, primjerice iz uredničkog kruga tjednika za kulturu u kojem se kreću pripovjedač i glavni junak, modelirana su prema zbiljskim modelima koje nije teško identificirati (književnik G. Babić - KGB, R. Peleš i dr.), a neka se u romanu pojavljuju pod svojim građanskim imenima (M. Krleža, P. Matvejević, V. Gotovac, svećenik Draganović, G. Grass...).
"Bazina pronalazi za svojega junaka užitke u odmacima od zadanog mišljenja, ali istovremeno, govoreći o funkcioniranju redakcije, otvara, gotovo dokumentaristički, lepezu fiziološke i financijske vrtoglavice u koju se upuštao dio redakcije" (Alojz Majetić u pogovoru romanu). Ukratko, razgovjetan roman o zanimljivim hrvatskim sudbinama na kraju tzv. samoupravnog socijalizma, umočen u politiku i seks.