Suzana Bosnić - Pod zemljom u velikim cipelama

"Pod zemljom u velikim cipelama" nudi život kakav jest - često bez happy enda, ogoljen, stvaran, ciničan, bez smisla za kojim tragamo i bez objašnjenja. Likovi priča uvlače se pod kožu i svojom životnošću zrcale nas same, baš kao što i osjećaji koje priče pobuđuju u potpunosti nalikuju na naše trenutke sreće i poniženja. Propitujući fenomene otoka, urbaniteta, djetinjstva, ljubavi, svakodnevice, obitelji i identiteta u suvremenom društvu, autorica, stilski dojmljivim zapisima, nenametljivo ocrtava sliku vremena gledanu očima žene, djeteta ili muškarca, istodobno prenoseći koloplet nostalgičnih, magičnih, mračnih, samoironičnih, erotičnih i nježnih slika koje izviru iz naizgled neutralne opservacije života.

**

Kratke priče kojima se autorica predstavlja u ovoj knjizi samo na prvi pogled mogu biti promatrane kao nastavak ili odvjetak svojevrsnog novog uzleta vrlo kratke proze, koja u sjećanje bez daljnjega priziva mjestimice hladni asketizam pisaca kvorumaške generacije. Ponešto dublji uvid u prozni prvijenac Suzane Bosnić u njezinim će krajnje koncentriranim rečenicama otkriti, međutim, ponajprije poeziju žudnje za prošlim vremenima, upamćenim događajima i izgubljenim ljubavima. Upravo je ta žal za negdašnjim kroz krhki mehanizam prisjećanja ono što ovim pričama daje neophodno potrebnu autentičnost, te na taj način autoricu predstavlja kao i više nego dobrodošlo osvježenje na domaćoj literarnoj sceni.

Tomislav Zajec
 

Radoznalog i razbuđenog čitatelja knjiga kratkih priča Suzane Bosnić Pod zemljom u velikim cipelama vodi po različitim "tekstualnim bojišnicama" njezinih iskustava i pustolovnih otkrića. Između ljubavi i smrti, kao naizgled udaljenih tematskih (i životnih) čvorišta, u pričama i s pričama traži se ono nešto izgubljeno u svijetu koji se predaje vrtoglavosti i opsesijama, brzini u kojoj promiču i zaboravljaju se velike i male ljubavi, obične i nerazumne smrti… Pisani sigurno o nesigurnom, s različitim namjerama, tekstovi neobičnih prizora, uzbudljivih slika i sintagmi, iznenadnih uvida i pogleda na ono što je okružuje, prati i ne napušta, čitatelja zavode imenima i simbolima (od Sophie Loren, Nikole Tesle do Spinoze), od pričanja do prešućivanja, mudrosti i šutnje… Kratke priče Suzane Bosnić, koje se gotovo redovito promeću u njima srodne, ili manje bliske oblike, traže ono što je njihovim junacima uskraćeno i što im je život oduzeo. Bizarno na trenutak, šokantno i nesigurno, nerijetko se, u ovoj raznorodnoj, fragmentarnoj, lijepoj i neobičnoj knjizi, mijenja za one trenutke padajućih zvijezda, pogleda u beskraj svemira i njegovu neizvjesnost, pretvara u žudnju, nostalgiju kakvu već donosi pjesma starinskog ormara ili neka druga sretnija priča.

Miroslav Mićanović