Đuro Vilović - Picukare : jednostruka kronika mnogostrukog sela

Dosad neobjavljeni roman kontroverznog hrvatskog pisca minuloga stoljeća Ðure Vilovića kronika je zbivanja u podbiokovskom selu Banje u drugoj polovici 30-ih godina i istodobno slojevita studija mentaliteta pojedinaca i kolektivne svijesti.

Oko sličnih ljubavnih priča bivšeg mornara Vice i njegove nesuđene žene Klare te njihove izvanbračne kćeri Andrine i seoskog momka Ante autor literarno uvjerljivo razrađuje "vječnu" temu sela - intimnu dramu mlade djevojke koja je zatrudnjela neudata. Na širem planu, oštar sudar retrogradnih ideja i modernijih socijalnih shvaćanja očituje se npr. u gotovo naturalističkim scenama reakcija na dolazak prvih turista u selo, a posebno je vidljiv u razornom zbornom djelovanju picukara, neudatih seoskih žena, "djevica koje su se posvetile Bogu".

Nekad dominantni Vilovićev homo eroticus, u ovom romanu postaje pretežno homo politicus: s mnogo zanimljivih zapažanja i često jetkih komentara opisuje kako se na dalmatinsko selo reflektiraju socijalne i nacionalne napetosti i dramatična politička previranja u Kraljevini Jugoslaviji, pa i krupna zbivanja koja se valjaju Europom.

Govor - ponekad podrugljiv, ponekad prožet dubokom ironijom - o "seljačkom pitanju", o ulozi Crkve, o hrvatskim nacionalnim težnjama za samostalnošću, o zakulisnim igrama oko političkih izbora i brutalnosti žandara, neprestano zapravo otkriva čas pritajenu čas javnu sukobljenost najaktivnijih ideologija uoči samog rata: od integralnog jugoslavenstva, preko velikosrpstva do hrvatskog nacionalizma.

Roman "Picukare" vrlo je kompleksna tvorba, koja pisca Vilovića potvrđuje kao jednog od najistaknutijih hrvatskih prozaika tridesetih godina 20. st.