Rujana Jeger - Opsjednuta

"Ja sam depresivna", rekla je Marijana i spustila glavu na prsa. Smeđa duga kosa joj je uokvirivala lice, igrala se vjenčanim prstenom u krilu, nogu podvijenih pod sebe. Nije imala volje ustati i skuhati prijateljici kavu. "Sve me zamara, nemam ideja, osjećam se prazno i umorno", dodala je. "Da stvar bude još gora, ne mogu se čak ni seksati, opet imam kandidu", tužno je dodala, uvijajući pramen kose oko prsta.
"Nije to ništa", rekla je Sanja, "ja sam suicidalna. Ujutro skuham kavu, obavim Pozdrav Suncu, natočim si juice od naranče, popijem ga i sjednem pa plačem. Onda si puštam muziku koju smo skupa slušali pa plačem još više, onda odem u kupaonicu da se sredim pa ugledam svoje podbuhlo i natečeno lice i tek se onda rasplačem. Znaš da mi je rođendan za dva tjedna? Trideseti!"

"Blago tebi", rekla je Marijana. "Meni su 34 i osjećam se kao stara lešina. Žene su u tim godinama u srednjem vijeku već i umirale, znaš? Više mi nije dovoljno 2-3 sata aerobika da smanjim obruč oko trbuha, a nakon tri pića sam drugi dan totalno u nesvijesti... a gle ove oči", nagne se Marijana preko stola i izbeči se u Sanju koja stoički izdrži pogled: "Oprosti, ali iste su kao uvijek. Što hoćeš? Za svoje godine dobro izgledaš, imaš super muža i gljivice će ti valjda proći, stavi Nistatin vaginalete, uostalom. Znaš ti kad sam se ja zadnji put seksala, jel znaš?

Nakon «Sasvim Osobno» (2003), pred nama je još jedna ukoričena zbirka kolumni Rujane Jeger, jedne od naših najpoznatijih i najdugovječnijih kolumnistica.