Bora Ćosić - Nulta zemlja

Kao svojevrsni splet memoarskih meditacija, ova se Ćosićeva proza nadaje poput kompleksna hermetičnog štiva, nastalog pod tegobnim bremenom "nekadašnjeg života i zemlje iz koje je taj život istrgnut". Promatrajući s gotovo znanstvenom hladnoćom - kao kunsthistoričarski uzorak - vlastito apatridsko "vegetiranje", čije fragmente razlaže poput krhotina, on fenomen vlastita unutrašnjeg bića, sudbine, prošlosti, domovine počesto literarizira gotovo do alegorijskih razmjera.