Ivica Đikić - Ništa sljezove boje

Zbirka koju čine tri priče, jednim se dijelom naslanja na roman prvijenac, prije svega tematikom koja je ponovo, iako ne uvijek direktno, vezana uz rat, te stilom pripovijedanja koji se bazira na izmjenama pripovjednih dionica i vremenskih perspektiva, te stanovitim baštinjenjem tradicije usmenog bosanskog pripovjedaštva.

"Rat je u podtekstu svake priče. Svjestan sam da to postaje pomalo naporno i dosadno. No, mene je taj rat u potpunosti promijenio i želim još pričati o tome. Radi se o momentu u životu koji je na mene imao najveći utjecaj. Ne shvaćam to opsesijom i bolešću i ne pišem iz terapeutskih razloga. To nije nešto čega se želim riješiti. To ima veze s artikuliranjem neke unutrašnje potrebe koja me tjera da pišem. (...)

Sve što pišem na neki je način autobiografija. Svaki lik ima nešto moje, neku moju emociju. Svaka rečenica ima nešto moje. Jesu li se ti događaji uistinu i dogodili, potpuno je nebitno. Bitno je da je u knjizi najviše moje ono što nije stvarno - ne likovi i događaji, već atmosfera i ambijent. Ono što je između rečenica, ono što se događa u glavi čitatelja – to sam ja."