Marija Čudina - Nestvarna djevojčica : (pjeme u prozi)

Marija Čudina doživljava svijet i rođenje kao progonstvo. Ništa u njenoj poeziji, ili skoro ništa, nije od ˝ovoga svijeta˝. U njenim pjesmama nema nostalgije, nema sjećanja na djetinjstvo, nema lokalne boje, nema bijega u mediteranski pejzaž, nema pustih ljubavnih zagrljaja, nema ljubavne čežnje, nego samo saznanja da je ˝svaka ljubav žalosno smrtna˝; nema utjehe, nema nade, nema milosti. Svijet je tiranin tiraninu. Pjesnički svijet Marije Čudine je svijet bez boga, svet očajanja i beznađa, to nije bodlerovska ˝šuma simbola˝ (jer to upućuje na boga, na jedinstvo, na harmoniju), već svijet koncepata.