Ivan Dabo Đono - Na vezu vjetrova

Nakon zbirki pjesama Krug punog mjeseca i Odlazimo u sjene Ivan Dabo još jednom izlazi pred čitatelje otvarajući svoju dušu i srce, te svojim, gotovo već prepoznatljivim stilom, priča poetičnu priču o otoku.
Iako riskirajući na koji će način publika još jednom prihvatiti poeziju jednog gradonačelnika, političara, bez imalo suzdržavanja Dabo pretače svoju dušu na papir i još jednom pogađa u sridu.
Niti treća knjiga poezije ne ostavlja čitatelja ravnodušnim. Štoviše, autor istom energijom nastavlja svoju priču. Možda smo pomislili da je u prve dvije knjige sve rečeno pa smo sa dozom sumnje ušli u čitanje novih Dabovih stihova, možda ipak pomalo očekujući zatvaranje priče. Međutim, već u prvom ciklusu pjesama Ružarij otoka, autor nas moćno razoružava. Štoviše, upijajući stih po stih dobivamo osjećaj da pjesnik nema nimalo zamora. U slijedećim ciklusima, Hodočastim otoku, Izgubljeni raj i Noina arka uvjereni smo da je ova zbirka pjesama opravdano ugledala svijetlost dana. I ne samo to. Završavajući priču, u posljednjem ciklusu Semiramidini vrtovi, autor nam daje do znanja da možemo od njega očekivati još. Možda i četvrtu zbirku pjesama.
Inače, na promociji su svoj sud o knjizi dali akademik Zvonimir Mrkonjić, književnica i fotografkinja Ada Škunca, urednik zbirke Na vezu vjetrova prof. Aleksij Škunca i predsjednik Matice hrvatske, ogranak Novalja gosp. Dražen Peranić.
Na kraju se je okupljenima obratio i sam autor, Ivan Dabo – Đono