Pam Brown - Mojoj voljenoj majci

U doba moje malešnosti i strahova
običavala si paliti svjetlo i pokazivati mi
znane predmete u sobi, a onda bi ugasila svjetlo
i sa mnom sjedila u tami dok se posve
ne uvjerim da su obrisi stalni i nepromjenljivi.
Tata je tražio da za sobom zatvoriš vrata,
ali ti bi uvijek krišom puštala da tračak
svjetla pada u tamu - upravo dovoljno da vidim
kako se ništa ne šulja prema mom krevetu.
Na neki je način i sad tako.
Moje su tjeskobe sad veće,
a svijet je manje sigurno mjesto -
ali ti puštaš malo svjetla u nj,
pa svoje probleme vidim
onakvima kakvi jesu.
Kao nešto sa Čime mogu izići na kraj -
a ne da od njih bježim.