Ivo Šperanda - Mjestance jedno puno draži (knj.4) - Na vrhu

"Marulinije, moj djed, vjerovao je u zvijezde" Lucija se posluži Margueritom Yurcenar, koju obožava. Pariz je naprasno ostavila i ona će mu se kad-tad vratiti. Obožava pariška jutra kad nakon bdijenja poput leptira posjećuje svoja medna mjesta i od cvijeta do cvijeta srče život. Drugo ne umije; za drugačije postojanje nespremna je i nesposobna. Nije li prekrasno osjećati se živ bez nekoga posebno velikog razloga makar doživljaj svojom jasnoćom trajao samo jedan trenutak. Ovdje se muči da izbjegne dosadu što dolazi od ljudi kojih se većina ne snalazi u tim divnim običnostima.