Leo Rafolt - Melpomenine maske : fenomenologija žanra tragedije u dubrovačkom ranonovovjekovlju

U rasponu od renesansnih početaka u 16. stoljeću sve do zamiranja dubrovačke tragediografije u drugoj polovici 18. stoljeća, knjiga obrađuje specifičan segment tragediografskog korpusa: dubrovačku ranonovovjekovnu tragediju. 

Autor analizira sve sačuvane dubrovačke tragedije – "Hekubu" Marina Držića, "Elektru" Dominka Zlatarića, "Dalidu" Saba Gučetića Bendeviševića, "Atamanate" Frana Lukarevića Burine, "Jokastu" Miha Bunića Babulinovića, "Leona filozofa" Ivana Gučetića mlađeg, "Svetu Venefridu" Bartola Kašića, "Isukrsta sudca" Josipa Betondića i "Merope" Ivana Franatice Sorkočevića . 

Pritom se pozabavio i poetičkoestetičkom problematikom određenja i razumijevanja tragedije kao i pitanjem odnosa toga žanra prema bliskim mu dramskim žanrovima, prije svega prema tragikomediji, melodrami ili libretističkoj drami. Osvjetljujući tragediografski korpus iz vizure ranonovovjekovne tipologije tragedije (klasično-aristotelovski, senekijanski i isusovački tip tragičke dramaturgije) autor je dubrovačku tragediju postavio u relevantan književnokomparatistički kontekst te tome dosad nedostatno vrednovanom korpusu dubrovačke ranonovovjekovne književnosti vratio književnokulturni i estetski dignitet. 

Ispitujući predstavljene svjetove dubrovačke tragedije s aspekta književne antropologije (profiliranje karaktera vladara-tiranina i ubojica-nasilnika, karakterizacije ženskih protagonista u različitim tipovima tragičke dramaturgije, fenomenologija unutarobiteljskih sukoba) i istražujući položaj tragedije u životu staroga Dubrovnika, Leo Rafolt je na inovativan način osvijetlio jedan važan aspekt kulturnog identiteta starog Dubrovnika.