Pero Budak - Mećava - Klupko

Mećava je drama o uobičajenom životu u Lici sa socijalnim motivima. Istovremeno opisuje odnose unutar tradicionalne obitelji i šire sredine malog ličkog mjesta. U drami je cijelo vrijeme prisutan sukob starih i novih načina razmišljanja.

Drama se sastoji od četiri čina, pa je tako radnja raspoređena na uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet. U uvodu se čitatelj upoznaje s povratnikom koji se vraća iz Amerike te materijalnom situacijom svih likova.

U zapletu se pojavljuje Perelja Zdunić, a radnja postaje sve uzbudljivija. Kulminacija govori o sukobu između Perelje i Mašinog oca. Ivan tada saznaje da Maša ne čeka njegovo dijete i tjera ju iz kuće. U raspletu Maša rodi dijete, a Jole se napokon pomiri sa sudbinom.

U drami se radnja vrti oko nesporazuma između mlade i stare generacije te rušenja tradicije, koja je dotada imala čvrste temelje. Radnja se odvija u malom mjestu na području oko Lovinca u vremenu između 1920. i 1930. godine.

Likovi se sporazumijevaju na govoru koji je specifičan za lovinački kraj. Radi se o štokavskoj ikavici s pojedinim riječima koji se spominju u drugim dijelovima Like. Pored lokalnog govora u “Mećavi” ima i puno humora, najviše zahvaljujući Tomi kada se počne hvaliti ljubavnim uspjesima, koji znaju izazvati smijeh ostalih jer je Tomo stari čovjek s odraslom djecom.

“Klupko” je klasična komedija. U njoj se pojavljuju višestruki zapleti uvođenjem likova ili pak nekim novim fabularnim elementima. U “Klupku” su upravo likovi nositelji komedije i smiješnoga, jer su jednako karikirani kao i njihovi postupci. Osim postupaka, komičnosti pridonosi i fizički izgled likova. Iz karakterističnih osobina likova proizlazi komičan dijalog. Najbolji primjer je Josina, čija je fizička osobina veliki nos, a omiljena rečenica mu je: “kakav nos, takav ponos”. Iz karakterističnih osobina likova proizlazi komičan dijalog što smo vidjeli i na primjeru Josine rečenice.

Likovi govore ličkom ikavskom štokavštinom, dok samo jedan lik, trgovački putnik Škorić, govori književnom štokavštinom. Komičnosti pridonose lički mudrijaši i šaljivci te ispjevavanje rugalica. Radnja se odvija između I. I II. svjetskog rata. U djelu su prisutne zdravice, narodne pjesme i kolo, kojim komedija i završava. Zdravice i pjesme najčešće pjevaju seoski momci, a to je njihova jednina uloga u djelu. Oni su seoski momci, veseljaci, čija pojava stvara ugođaj “kavane”.

Komedija definitivno ima sretan završetak. Kraj je simboličan: završava formiranjem plesnoga kola koji predstavlja zajedništvo i sreću. Budak je osmislio komediju koja zabavlja čitatelja i često ga nasmije, najviše likom Josine, njegovim fizičkim izgledom i njegovim “nosom-ponosom”. Komedija čitatelja nasmijava i zabavlja.