Tomislav Zajec - Mala Moskva ; Ono što nedostaje

Mala Moskva ; Ono što nedostaje
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Hrvatska književnost
Izdavač Hrvatski centar ITI
Prevoditelj -
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789536343812
ISBN10 9536343819
Godina 2019
Broj stranica 140
Format 20 cm
Obavijest knjiga nije dostupna Obavijesti me

… Ono što nedostaje jest panoptikum voštanih figura jedne obitelji, porazbijan i tako u komadićima umetnut u dramu, u kojoj ništa ne funkcionira, kao što nije funkcioniralo ni u Trebalo bi prošetati psa, ali likovi ne moraju šutke promatrati život oko sebe. Žena u lošem braku ima pravo biti verbalno i fizički agresivna, starica ima privilegiju da otkloni svaku mogućnost poezije u umiranju, mlađa žena može si dozvoliti da bjesni i psuje nad tijelom mrtve matere. Zajec kao pisac oduvijek je znao prepoznati zeitgeist i biti društveno relevantan, ali to je radio s mjerom, iz dramske strukture, staloženo. U Ono što nedostaje pisac više nema živaca, ni vremena, ni volje da u dramski celofan pažljivo zamata ono što ga muči, i  to je najveća vrijednost tog dramskog teksta.

… Mala Moskva fragmentarna je, filmski skrojena dramska forma, čija četiri lica imaju odnekud poznata imena i međusobne odnose; Olga, Maša, Irina, Andrej. Tri sestre i njihov brat. No, bilo bi potpuno krivo na osnovu tih podataka zaključiti kako je Mala Moskva tek još jedna frielovska posveta velikom Rusu, samozadovoljna parafraza ili rutinski pokušaj transponiranja klasičnih motiva u drugi prostor i vrijeme. Čehovljeve Tri sestre u ovom su slučaju tek inicijalni poticaj, motivska iskra koja pomaže ocrtavanju temeljnih odnosa među likovima, bez želje da dobro poznata priča zagospodari novim dramskim djelom.

… Zajec je i s dramom Ono što nedostaje ispisao stranice dinamične strukture, ali u Maloj Moskvi gradi cjelinu u kojoj je tretman dramskog vremena jedno od upečatljivijih izražajnih sredstava u gradnji radnje. U tekstu zagušljive atmosfere i filmski montiranih kratkih rezova, radikalna proturječnost realnog i fiktivnog vremena dramske igre, uz gotovo nenarušeno jedinstvo mjesta u cijelom komadu, pojačava mučan dojam klaustrofobije obiteljskih odnosa, surovo zarobljava likove u prostor, i prostor pretvara u lik.