Mirko Sanković - Lika iza palasaka

Zbirka pjesama Lika iza palasaka sastoji se od četiri ciklusa: Ličke simfonije, Brušanske vedute, Plitvičke legende i Velebit u meni. Ciklusi su nejednaki po broju pjesama. Prvi ima pet pjesama, drugi dvadeset i dvije, treći četiri i peti šest. Zbirka završava Epilogom koji se sastoji od dva humoristična monologa: Ličanka i Ličan.

Izraz palasak u naslovu zbirke označava, kako autor navodi u objašnjenju naslova jedne pjesme: cijepanu bukovu ili jelovu daščicu za ogradu. Možda je još trebao dodati da te daščice mogu biti različite širine i dužine, zavisno od ograde. Npr. palasaci koj ikod nekih kuća čine dvorišnu ogradu nešto su širi i mogu biti uspravljeni i do dva metra visine tako da prolaznik ne može vidjeti kako izgleda dvorište i tko se njime kreće, dok su palasaci u običnoj ogradi kraći.
Autor u proslovu navodi kako je Lika „oduvijek bila iza nekakve ograde...“ kao da asocira na visoke planine kojima je  Lika okružena sa svih strana i koje čine nekakvu prirodnu ogradu. Predgovor zbirci napisao je Grga Rupčić, književnik i prosvjetni pregalac koji je zdušno pomagao mlade umjetničke talente s područja Like i gotovo da nema mlađeg pjesnika ili prozaika kojem on nije napisao predgovor ili barem osvrt na njegov prvijenac. Ti su predgovori i osvrti u pravilu bili afirmativni i tako poticali te mlade ljude na daljnje stvaralaštvo.

Prvo pred čim će čitatelj ove zbirke iznenađen zastati je jezik. Čovjek bi očekivao standardni književni jezik, no to ovdje nije slučaj. Sve su pjesme ispjevane štokavskom ikavicom i to onom kakvom se govori u pjesnikovu rodnom selu Brušane, a da stvar bude zanimljivija, on taj jezik dočarava i ortoepijom; riječi jednostavno piše onako kako se u Brušanima izgovaraju, npr. konda (kao da), kaće (kada će), užna (ruča), rađe (radije), š njim (s njim), pritkućon (pred kućom), už nju (uz nju)  i sl. I baš taj jezik daje zbirci svježinu i originalnost.