Ana Batinić - Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrije Demetra do danas

Poznato je da se liječnici, osim liječničkom praksom, često bave različitim granama umjetnosti, pokazujući osobitu sklonost glazbenom, likovnom i posebi­ce književnom izričaju. U hrvatskoj književnoj povijesti to je područje relativno slabo istraženo, stoga je ovaj zbornik zamišljen kao kronološko-povijesni pregled književnih priloga iz pera autora koji su po struci liječnici, no u čijim životima književnost zauzima stalno mjesto. 

Izborom je obuhvaćeno šezdesetak pozna­tih i manje poznatih imena, od Dimitrije Demetra, Ivana Augusta Kaznačića, Ivana Dežmana, Milivoja Dežmana Ivanova, Jerka Božića, Ladislava Ladanj­skog, Vladimira Jelovšeka, Miroslava Feldmana kao spone između "starijih" i "mlađih" autora, sve do suvremenih liječnika književnika poput Ante Rilovića, Matka Marušića, Drage Štambuka, Nevena Orhela, Stojana Kneževića, Branke Kandić-Splavski, Bartula Matijace, Zijada Durakovića i Ive Balenovića. 

U zbor­niku nalazimo cijelu paletu književnih žanrova: pjesme, pjesme u prozi, haiku poeziju, novele, kratke priče te ulomke iz spjevova, drama, autobiografija, memoarsko-esejističkih zapisa, putopisa ili romana, a dodatnu mu dimenziju daju djela pisana na dijalektu ili, još uže, na govoru određenog kraja. Popraćen uvodom, bilješkama o autorima i popisom literature, ovaj izbor literarnih ostvarenja uka­zuje na aktivnu nazočnost liječnika u korpusu hrvatske književnosti od razdoblja romantizma do današnjih dana.

 
"Ovaj zbornik, prvi takve vrste u nas, zamišljen je kao pokušaj ukazivanja na kontinuitet liječničke aktivnosti u književnom životu. Liječničko je zvanje u svojem temelju duboko humano, liječi čovjekovo tijelo, a literatura liječi srce i dušu sasvim drugim lijekovima: lijepim riječima. Kao što piše F. McLellan, liječnici i pisci dijele neke fundamentalne vrijednosti i interese.

U složenom procesu identifikacije sa svojim "subjektima", ali i nužnog distanciranja od njih, i jedni i drugi stvaraju značenje iz stečenih spoznaja. Pripovijedanje je, napo­sljetku, temeljna jedinica medicinske epistemologije, pri čemu je oblikovanje dijagnoze katkad vrlo blisko konstruiranju pripovjednog teksta - liječnik sluša pacijentovu priču koju potom interpretira, filtrirajući je kroz prizmu vlastita zna­nja i empirije. 

Povijest bolesti može se stoga promatrati kao ogoljena pripovijest, lišena osobnih emocija i individualnog iskustva. Veliki liječnici pjesnici J. Keats i W. Carlos Williams vjerovali su daje svaki pjesnik, kao humanist, liječnik svih ljudi. Upravo takav holistički pristup profesiji, ali i životu, iščitavamo iz djela hrvatskih liječnika pisaca, od kojih su mnogi pratili sva strujanja u književnosti i ravnopravno sudjelovali u stvaranju, upravo svojom različitošću i vjerojatno sa­mom činjenicom svojeg osnovnog zvanja, originalnog diskursa - prepoznatljivog i autentičnog. 

Promislimo li stoga malo podrobnije o medicinskom zvanju ili, bolje rečeno, pozivu, tada nam sklonost liječnika prema umjetnosti možda i neće biti tako začudna. Humana orijentacija, sposobnost empatije i moć opažanja de­talja odlike su većine liječnika i premda na prvi pogled egzaktnost medicine kao znanosti te nedokučivost i kreativnost literarnog svijeta djeluju kao dva suprotna pola, medicina i književnost zapravo dijele preokupaciju - opsjednutost životom, što zacijelo osigurava plodan suživot medicine i literature.

Zbornik je nastao kao rezultat prvog sustavnog pristupa proučavanju fenomena liječnika kao pisaca u hrvatskoj književnosti, no ovdje svakako valja spomenuti četiri zbirke liječ­nika pjesnika koje je priredio i uredio, i sam liječnik i pjesnik, Zijad Duraković: 'Zapis o zemlji Hrvatskoj. Izabrane pjesme liječnika', Zagreb: Birooprema, 1993., 'Vukovarsko zvono. Antologija pjesama liječnika', Zagreb: Sipar, 1995., 'Lijet sarmatskog sokola. Zbir­ka pjesama liječnika', Zagreb: Sipar, 1996., 'Sat bezvremena. Zbirka pjesama liječnika', Zagreb: Grafos, 1999. te nedavno objavljen književni dodatak 'Liječničkih novina' HLK Kratke priče hrvatskih liječnika, ur. T. Sabljak, Zagreb, ožujak 2008."