Zoran Pongrašić - Kuja za vješanje

Najnoviji roman Zorana Pongrašića "Kuja za vješanje" je priča o predrasudama, o krivim zaključcima, o (ne)uzvraćenoj ljubavi, o pogrešnim osjećajima, o nasilju među tinejdžericama, o seksualnom preispitivanju, o psima, hrčcima, golubovima i vranama, u središtu koje je mlada pankerica koja se neočekivano nađe u nerješivoj životnoj situaciji koja kulminira borbom za goli život. Ona kaže: "A ja se osjećam baš kao taj pas. Kao kuja za vješanje. Kao da su me zakvačili zubima za staru automobilsku gumu obješenu o najvišu granu drveta. I ostavili da tako visim. I ne mogu ništa. Ako bih htjela bilo što promijeniti morala bih otvoriti usta. A ako otvorim usta, znam, past ću."

"Kuja za vješanje" je roman koji pomaže žrtvama vršnjačkog nasilja da osvijeste činjenicu da ga trpe, da, čitajući ga, shvate da nisu usamljeni slučaj, da razumiju kako je izostanak reakcije na nasilje i prepuštanje istom ono što se dogodi i drugima te nije razlog da onaj koji trpi nasilje uz to dodatno trpi i grižnju savjesti zbog izostanka vlastite reakcije na njega. Ujedno je to roman koji i mladim nasilnicima otvara oči jer nasilje koje usmjere prema drugoj osobi naizgled nasilniku izgleda bezopasno i gotovo šaljivo, smiješno i bezazleno budući da njihova žrtva ne vrišti, ne otima se i ne pokušava se braniti. Nasilniku (a i institucijama koje se bave vršnjačkim nasiljem) mora biti jasno da je i izostanak vriska ustvari poziv upomoć, da je prepuštanje nasilnom činu također poziv upomoć.

U slučaju vršnjačkog nasilja u romanu to je poziv upomoć usmjeren prema onima koji su predaleko, koji su nezainteresirani ili jednostavno minoriziraju problem smatrajući ga dječjom zafrkancijom. Time i nasilnik i žrtva dobivaju zeleno svjetlo i "dokaz" da je nasilni čin društveno prihvatljiv (jer izostaje reakcija odraslih na njega) te nastavljaju kroz život igrati svatko svoju ulogu sve do nekog tragičnog kraja. Ovaj roman otkriva korijen tog društvenog problema i ustvari je alarm za roditelje i institucije koji, ukoliko im je stalo da iskorijene nasilje, moraju obratiti pažnju na ono što se događa već u dječjoj ili tinejdžerskoj dobi.