Sanja Lovrenčić - Kolhida

Osebujan i prepoznatljiv rukopis autorice Sanje Lovrenčić u ovom se djelu utisnuo u lice jednog svijeta čija arhaičnost samo na prvi pogled zavarava. Premda se početak i kraj nerijetko dodiruju u svojim opominjućim obrisima, zamrznut, zaustavljen svijet ove Kolhide kraj je jedne plovidbe koja se i nije dogodila. U krajoliku mulja, vrana, vlage, kuća i bijelih kula, klesar uredno oblikuje kamene ploče u koje urezuje samo po jednu rečenicu. Spasonosnu rečenicu?
Jedan od načina kako se može poništiti prirodu jest dati joj svu snagu glavnog lika. Pretjerati. A to redovno pa i u ovom slučaju znači - uplašiti. Te prostore smrti koja živi sebe samu, a pri tom se čak ni ne poigrava svojim trijumfom, ne dodiruje nikakav cinizam, ironija niti bijes. U točki smrzavanja sve je oprošteno. 
Pa ipak, kao i antička Kolhida, to je mjesto u kojemu prebiva i zlatno runo.