Nada Zidar - Bogadi - Kokoš kod frizera : izbor epigrama i igrokaza za djecu

 Rukopis Nade Zidar Bogadi Kokoš kod frizera (izbor epigrama i igrokaza za djecu) objedinjuje  u jednome poglavlju epigrame u stihu i posve kratke stihovane igrokaze, a u drugome igrokaze u stihovima koji su dulji i kompleksnije strukture. Riječ je o lektirnoj autorici koja je širem krugu čitatelja već poznata zbog svojih priča i pjesama za djecu različite dobi, a u inozemstvu se posebno afirmirala haiku pjesmama. Zastupljena je u hrvatskim i inozemnim antologijama. Ovaj rukopis okuplja igrokaze nastale u različitim razdobljima stvaralaštva Nade Zidar Bogadi. U prvome dijelu koji nosi naslov Izbor epigrama i kratkih igrokaza autorica znalački stvara male ritmizirane dijaloške forme sa duhovitom poantom. Bilo da je riječ o žabljim, puževskim, vrapčjim razgovorima ili onima drugih žitelja dvorišta (pas, guske, golub, tele, ždrijebe, konj, puran, krtica, krava), izrazita je njihova suvremena antropomorfizacija (Pas: Što to ove kokoši po dvorištu već danima traže?/Pijetao: Jedna traži mobitel, druga ključeve od garaže.), igranje dovođenjem izgleda  životinja u vezu sa ljudskim ponašanjem (crna i bijela roda takve su jer se jedna izlaže suncu a druga ljetuje u hladu), svojevrsna suprotnost između pojmova selo-grad i svijest likova o toj suprotnosti – na štetu grada, potrošački mentalitet kojemu neki likovi podliježu, ekološka svijest zaogrnuta pomaknutim vizurama (Štednjak mjesečar, Kućanski aparati u prirodi). U ovome dijelu rukopisa vidljiva je i motivska poveznica sa haiku pjesništvom iste autorice (Pseći razgovor, Želje za doručak, Znatiželjno tele), a slike pune eteričnosti i osjećaja ljubavi, te senzibilitet za prirodu i njene čari na zanimljiv se način prožimaju sa realističnim shvaćanjem života odrješitih likova kojima ne mogu promaknuti ovozemaljske bitnosti (Jež:Za svoju sam ježicu sve zvijezde na nebu zapalio! Ježica: Ali, dragi, ja te ne mogu shvatiti!Čime ćeš toliku struju platiti?). Dijalozima zanesenih zaljubljenih i onih koji su više svjesni okoline oko sebe postiže se duhovitost i dinamika. Na djelu je i svojevrstan realizam u svijetu životinja koje toliko dugo žive u neposrednoj blizini ljudi, da su preuzele mnoge njihove osobine. U drugome poglavlju naslovljenom Izbor igrokaza okupljeni su igrokazi Telefonski razgovor morske mačke i morskog psa, Mačka u galeriji slika, Kokoš kod frizera, Jutro mravlje kraljice,Povijesna uloga mačke u svemiru, Prodavaonica na kraju grada, U plavom tramvaju na žute točkice, Plavi zec, Žirafa i krokodil u zoološkom vrtu, Moljac na nogometnom stadionu, Komarac u kazalištu, Doručak na travi, Pčela u knjižnici, O strašnom lovcu, Slon pred vratima. Na kraju je pojašnjenje imena i pojmova. Kako je vidljivo iz naslova igrokaza, životinje su i dalje protagonisti. Paljetkovski razbarušene, sklone modi, putovanjima, pustolovinama, smijehu i šali, to su likovi koji se utiskuju u čitateljevu percepciju ponajprije ovim osobinama, da bi ih autorica na suptilne načine produbila i uvela djecu u životne važnosti. Nonsensnom analogijom astronaut u nevolji može Zemlju uhvatiti lasom, uz pomoć mačke koja mu ga isprede. Muhe se trude razgovarati s kondukterom, a to ovoga dovodi u vrlo šaljivu situaciju. Komarac u kazalištu može dinamizirati predstavu više negoli dobar redatelj. Međutim, autorica uz dinamične događaje provlači i neke poruke. Primjerice, kako je smiješno i apsurdno uvijek misliti i brinuti samo o vanjskome izgledu; o važnosti i osjetljivosti eksponata izloženih u galerijama i muzejima; o tome kako se ne može sve na ovome svijetu kupiti u dućanu – ponajprije znanje, mašta, talent i ideja, a isto tako niti hrabrost ni snovi; kako se osjeća onaj koji misli da je neželjen i nevoljen. Zaboravni krokodil slika je i prilika nekoga tko nema želja, ciljeva niti lijepih sjećanja. Nogomet se može promatrati iz više perspektiva, a ne samo iz one navijačke, a posjet knjižnici nešto je bez čega se ne može zamisliti popodnevni izlazak. Stil Nade Zidar Bogadi jednostavan je i blizak predškolskoj i školskoj djeci. Rima nije ukočena i sama sebi svrhom, a temeljna je vedrina koja lako prelazi i preko najozbiljnijih tema – Diana Zalar