Dora Delbianco - Kad je stao svijet : drame

Kad je stao svijet : drame
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Hrvatska književnost
Izdavač Hrvatska sveučilišna naklada
Prevoditelj -
Vrsta uveza Meki
ISBN13 9789531693813
ISBN10 9531693811
Godina 2017
Broj stranica 386
Format 21 cm
Obavijest 9,03
knjiga nije dostupna Obavijesti me

Knjiga drama Dore Delbianco "Kad je stao svijet" sadrži pet drama: „Kad je stao svijet“ (2016), „Odron“, „Motel“ (2002), „Pasivni otpor“ (2013) i „Epitaf“ (2006) koje su izvođene na raznim kazališnim pozornicama. 

Melankolična komedija „Kad je stao svijet“ podjednako posuđuje od čeških humorista i harmsovskog apsurda, situacijske komike i satiričnih alata, da bi se ispisala do zavojite cjeline premrežene bizarnim situacijama. Galerija obično-neobičnih likova priziva punokrvnu ansambl-predstavu, čije zaigrano putovanje počinje jednim tajanstvenim nestankom, a završava u nasilnoj spirali političkog pragmatizma. Zamah ove drame ambiciozan je, ali usprkos tome što se pred nama pojavljuju predsjednici i ministri, veleposlanici i zastupnici, inspektori i novinari, pa i sâm papa, osjećamo da smo u tekstu koji nas na sebe nagovara neuhvatljivom toplinom i razoružavajućim šarmom.

U dramskom rukopisu Dore Delbianco ima elemenata realistične komedije i groteske, s duhovitim dijalozima. U vremenu u kojemu živimo, zbilja je takva da vapi za kazališnim prikazima Dora Delbianco poseže za tim realizmom dodajući mu komedijski prizvuk s tonom groteske, farse i satire. S tim elementima proizvod je kvalitetna dramska književnost ali i književnost za zabavu i razonodu („Motel“, „Mrak“, „Epitaf“).

Dora Delbianco poput T. Williamsa suptilno psihološki ponire u odnose među likove i stvara poetičan ugođaj radnje, a kada tematizira životne laži kao jedinu varijantu opstanka u kriznim vremenima podsjeća na dramski rukopis M. Matkovića. Dora Delbianco uvijek žestoko komentira hrvatsku zbilju, kritizira anomalije našega društva i različite pojavnosti želeći dati svima lekciju protiv bezdušnosti protagonista želeći ujedno „odrezati“ mogućnost bijega u smijeh pred psihotičnim ponašanjem likova.