Ivan Herceg - Kad će doći Babilon?

Osobna poetika Ivana Hercega na tragu je onih poetika koje se obraćaju svijetu punom znakova. Plašt znakova koji je prikrivao svijet na kakvoga kada piše o riječima i stvarima misli Michel Foucault... Sastavljena od varljivih slova koja čine riječi (od kojih je sastavljen jezik), imena o kojima piše Herceg su neizreciva, stvari nestaju ili se skrivaju, do njih se ili dopire slutnjom ili se rezignacijom prepoznaje njihova, uvijek od nas jednako udaljena “Daljina”.

Nikola Petković o knjizi "Nepravilnosti", Novi list, 2008.

Ivan Herceg u svojoj petoj zbirci pjesama pod naslovom "Nepravilnosti" gotovo opsesivno tematizira − samo naoko apsurdno − odsutnu prisutnost i prisutnu odsutnost. U pjesmama iz te zbirke istodobno odsutno i prisutno je sve: ljubljena osoba, riječi, pojmovi, slike, konkretna stvarnost, svemir, onostranost. Tu temeljnu dvostranost, koja se počesto nameće i kao tjeskoban, pa čak i tragičan rascjep, Herceg postulira znatno naglašenije negoli u svojoj prethodnoj, također vrlo uspjeloj zbirci "Anđeli u koroti" iz 2004. godine. (...)

Neoegzistencijalizam novoga tisućljeća je tako, vidimo i na Hercegovu primjeru, najčešće neortodoksan, pomalo agnostički zaključujući da se, barem u književnosti, treba odmaknuti
od vremena militantna ateizma, ali i bilo kakvom silom nametana teizma, od, nadalje, preskriptivnih književnih poetika (primjerice, semantokonkretističke, stvarnosne, metafizičke, ali i ortodoksno egzistencijalističke) koje bi − najčešće problematičan − obzor gzistencijalnog iskustva i jezičnih potencija svodile na ili - ili odgovore.

Davor Šalat u knjizi "Posrtanje za alibijem, dvadeset bitnih knjiga hrvatske poezije" (2000. − 2010.), V.B.Z., 2011.