Nenad Stipanić - Izbacivači Majke Božje

Noć, pa bila i izrešetana stroboskopima, laserima i svjetlima noćnog kluba te ozvučena megavatima narodnjaka, doba je kada se iz mutne dubine bića kreće prema svjetlu, kada demoni kucnu o lubanju, pravo doba za osobnu i društvenu speleologiju.

Zbijena do bilderske mišićavosti, radnja romana događa se tijekom jedne noći u narodnjačkom klubu, negdje u Zagrebu. Crni, bivši redar - odnedavno pisac krimića, a sada već u nekim novim životnim usijanjima - dolazi pozdraviti staru ekipu. Baš te noći u klub Jacuzzi dolaze i dvije sukobljene i dobro naoružane skupine mladih i divljih mafijaša. Situacija je na rubu pokolja, Crni je promatra s boksačkom poludistancom i usput sve vrijeme ljubuje i razgovara s Djevicom Marijom, koja je nakon 2000 godina odabrala svog muškarca - njega osobno. U Klubu se pojavljuju i tajanstveni noir muškarci u sivim balonerima, pocupkuje galerija likova iz raznih slojeva hrvatskog društva, a u kaotičnu situaciju zaglušenu narodnjacima i napumpanu testosteronima i steroidima upada i racija...

Pripovijedanje Nenada Stipanića je kao ciljano muvanje po gužvi kluba, od šanka do vrata i van, s češanjem o tijela i teme kao što su supkultura izbacivača, noir filmovi, internet, turbofolk, seks i crni humor, pri čemu njegov junak Crni vrlo osobno, čak osobenjački pretresa religijske i društvene mitove. Cijeli roman kao da je posipan bijelim prahovima, kokainom i fosforom, čeka se kada će planuti - a možda i neće, ima i takvih noći - u orgijastičnoj atmosferi pucaju kosti i nebesa kao da se otvaraju. Nije baš jasno da li prema raju, kraju ili je to pakao? Eh, još da Crni nema taj problem s memorijom i orijentacijom...

"Izbacivači Majke Božje" triler je u kojemu se susreću, dobro naoružane i spremne na sve, osobna, društvena i nebeska poremećenost. Pritom samo osobna "poremećenost" želi promijeniti status quo i pitati quo vadis Hrvatska?