Lada Žigo - Živote, samo teci ---

Kroz emocionalno-profesionalno potonuće svoje junakinje Kristine Erceg, depresivne novinarke i intelektualke, nerealizirane spisateljice, autorica portretira aktualnu hrvatsku zbiljnost personalizirajući je u dva vrlo konkretna, osobna segmenta - okruženje provincijskog lista nad koji se nadvila sjenka novonadošlog kapitalizma te atmosferu psihijatrijske klinike gdje je bila privremeno hospitalizirana, pritisnuta gubitcima na poslovnom i privatnom planu. Vidjevši obje lokacije kao mjesta opasnog življenja, autorica ipak na koncu unutar vlastite zone sumraka nazire "svjetlo na kraju tunela" pri čemu se oslobađa okova žrtve te se postupno, kroz vlastite odluke i akcije, proaktivnim stavom prema sebi, drugima i stvarima oko sebe uzdiže do statusa svojevrsnog pobjednika jer živeći mirno, dan po dan, ponovno "osjeća pulseve života".