Dražen Kalenić - Ispod baldahina

»Ako zavučeš ruku u vlastita njedra i napipaš veliku crnu zmiju, ne boj se nego je čvrsto zgrabi, iščupaj i baci daleko od sebe. Ne nosi je naokolo pokazujući je kao plijen izigravajući pri tom budalu, jer vjeruj mi, mogla bi ponovno završiti upravo u tvojim njedrima. Pusti je neka se vrati u zemlju, neka se vrati svojoj rupi iz koje je moguće vidjeti samo tračak svjetla i tek naslutiti široko plavo nebo«.
Ovo je David našao napisano na komadu papira na obali i znao je da bi odmah prepoznao pisca tih redaka čim bi ga susreo.
Nakon prvog čitanja pomislio je da je pronašao dušu kojom još uvijek živo odzvanja baršunasta jeka davno usnulih katakombi, međutim, kada je malo pažljivije pogledao, više se nikako nije mogao oteti dojmu da u rukama ima upravo onaj testament koji je tek prethodio gladijatorskim igrama i koji je po tko zna koji put podsjećao na otkucaje jednog minulog vremena....