Ivan Mažuranić - Gnijezdo vrh Timora

Premda poznat ponajviše kao pjesnik Smrti Smail-age Čengića, Ivan Mažuranić ušao je u književnost kao autor kraćih pjesama. One su nastajale od 1835. do 1858, ali velika ih je većina napisana u doba prije Smail-age. Sabrao ih je Vladimir Mažuranić u knjizi Pjesme Ivana Mažuranića (Zagreb 1895), gdje ih je naslovio Pjesni mzlične. Premda nisu bile zamišljene kao cjelovit ciklus, prepoznatljiv su proizvod mladoga Mažuranića, njegovih stihotvoračkih sklonosti i njegova razumijevanja književnosti, koje je pretežno još u znaku klasicističkih ideja.Mažuranićeve pjesme po namjeni su uglavnom posvetne ili prigodne, pri čemu prigoda može biti javne ili privatne naravi, a po obliku su vrlo raznolike: ne samo što nose obilježja različitih pjesničkih vrsta, nego se njihova vrstovna diferencijacija, koja se očituje na razini tematike, retoričke forme i stihovno-strofičkoga izbora, oslanja na više povijesno i kulturnogeografski odvojenih književnih tradicija. Dio pjesama u kojima se najjasnije očituje pjesnikov klasicizam, ispjevan je po uzoru na antičke oblike (oda, elegija, epigram), a njihova vjernost uzorima poduprta je i na razini stihovnoga oblikovanja, koje uključuje pokušaj da se u hrvatskome jezičnome mediju grade stihovi po zakonima kvantitativne versifikacije (safička i asklepijadska strofa, elegijski distih). Svijet kazališta pobuđivao je u Mažuranića pomisao na nerimovani jampski petostopnik kao stih europske drame, pa su upravo njime ispjevani prigodni Proslovi namijenje¬ni da se čitaju s kazališne pozornice....