Kruno Lokotar, Nenad Rizvanović - Fakat

Vijest o FAK-u projurila je kroz medije: jedan mali festival, organiziran bez ikakve pomoći državnih institucija (dakle, doslovce bez ikakve!) na licu mjesta pokazao je da postoji odlična publika i da postoje odlični pisci - poput Zorana Ferića, Đermana Senjanovića, Miljenka Jergovića, Borivoja Radakovića, Ante Tomića, Jurice Pavičića, Ede Popovića, Stanka Andrića... (a čije priče možete čitati u ovom zborniku). FAK je smišljen kao festival javnog čitanja i promocije proze, što je, nota bene, posve novo načelo oko kojeg su se počeli okupljati hrvatski pisci. Nadalje, FAK je otpočetka proklamirao načelo otvorenosti, pa je lista pisaca na svakom FAK-u bila drukčija, a mogli su se priključiti - i priključivali su se - svi oni koji su pisali modernu kvalitetnu prozu...