Stjepo Martinović - Žena oganj more - sredozemne pripovijesti

Da ova zbirka ne završava pripovjetkom "La paloma" - bila bi lišena uskličnika na kraju! Naime ova priča - premda se naslanja na ranije Martinovićeve zapise o emigrantskim sudbinama - potpuna je inovacija u njegovom opusu: priča o prokletstvu što ga žrtva doživljava kao Stvoriteljevu pakost, kojoj uzvraća autodestruktivnom pobunom s jedinim mogućim ishodom... Mnogo toga priziva ova čudna pripovjetka, mnoge reminiscencije i duhovne/stilske "kumove", od Conrada do Kazantzakisa, ali to nikako ne znači se Martinović "objesio o ruku" ijednom od njih. Besprijekorno strukturirana, izvanredno dojmljive dramaturgije i epiloga poetike nadgrobnog slova, ova pripovjetka s razlogom je uvrštena kao posljednja, jer ona jest kruna - i krunski dokaz da niti jedan od komplimenata (malobrojnih, ali zbog nemoći kritike da ga "objasni" utrpavanjem u neki simplificiran pretinac!) što ih je Stjepo Martinović pobrao od 2009. do danas nije bio neutemeljen.