Aleksandra Orlić - Dvije noći u Barceloni

Ako je Pariz grad velikih ljubavnika, Rim esteta i hedonista, Amsterdam raskalašenih, New York svih onih koji žele uspjeti, onda ispada da je Barcelona jedino preostalo mjesto na svijetu za sve one koji izgaraju od ljubavi i strasti te kojima ništa drugo ne preostaje nego posve izgubiti i ono malo razuma, prepustiti se iracionalnim osjećajima i zavrtjeti u žestokom ritmu grada, brže i od najokretnijih flamenco plesača. Tridesetogodišnja prevoditeljica i pjesnikinja Lara upravo je došla u grad i slobodno bi se mogla pridružiti ženama Woodyja Allena – Vicky, Cristini i Barceloni iz istoimenog filma, ne samo po količini ludila i strasti, nego i zato što je gotovo posve izgubila razum i počinila nešto zbog čega bi mogla snositi gadne posljedice. Grad koji je trebao biti destinacija za njezin medeni mjesec, sad je mjesto na kojem će preispitati svoju ljubavnu povijest i promašaje, a osobito vezu sa scenografom Valom koja je započela jedne snježne noći u vlaku na relaciji Beograd-Zagreb i koja se svega par sati prije nego što je sjela u avion i pobjegla u Barcelonu razbila kao skupocjena vaza i rasula u paramparčad. No čini se da vrijeme nije idealno jer na ulicama Barcelone traje najveća godišnja fešta u gradu – Les Festes de la Merce – proslava istjerivanja vraga, a grad usto vrije od napetosti tik pred veliki referendum pa umjesto da joj pruži utjehu da složi preostale kamenčiće ljubavne veze u nešto nalik slavnim španjolskim šarenim mozaicima, on postaje grad-pojačalo za njezine intenzivne osjećaje i mjesto katarze. Dok je ona na rubu odustajanja od ljubavi, stvari se malo kompliciraju jer joj se neki bivši dečki, koji nikada nisu pravo zaživjeli, vraćaju u život, a neki posve novi i egzotični, koji mirišu na nevolje i sol, mame je u ludu noć. Barcelona za to vrijeme bruji svom silinom i živi svoj flamenco, svoje ulične pjevače, svoju strast i siestu, svoju umjetnost i arhitekturu koje nam Aleksandra Orlić dočarava ne samo kao vrsna pripovjedačica, nego i kao povjesničarka umjetnosti koja dobro poznaje raskoš koju Barcelona nudi. Nakon čitanja ovog romana sigurno ćemo poželjeti provesti svoje dvije noći u Barceloni – pa i ako se ne odvažimo prije toga napraviti krš i lom u svojim životima. Kad nas Aleksandra Orlić uvuče u svoju priču, naučit ćemo da odlazak možda ne nosi zaborav – ali može postati nezaboravan. A povratak na „mjesto zločina“ još nezaboravniji.