Tanja Belobrajdić - Crni kaput

Tanja Belobrajdić svojim je romanesknim prvijencem potvrdila zrelost koja obećava značajnu spisateljsku karijeru. Pripovijesti poput njene teško je naći u suvremenoj hrvatskoj prozi. Baš zato dobro je podsjetiti se da umješnost i moral u književnosti ne idu jedno bez drugog.
Roman je u ukupnom korpusu ratnog pisma recentno usporediv s knjigom Drage Maksimovića Vukovar – grad tisuću istina te s knjigom pretprošlogodišnje ratničke knjige Ivana Njarija Dvanaest i jedan. Naime, Tanja Belobrajdić pojavila se na najbolji mogući način, s blagim intertekstualiranjem sofisticirane Alenke Mirković, a ispisujući se uz retke generativnog neohumanizma Siniše Glavaševića. On je napisao novi jezik, a na autorima ovakvih knjiga – poput Maksimovićeve knjige ili knjige Tanje Belobrajdić – je da ga ponude kao neciničnu i možda opet točnu mogućnost: naučiti pisati instancu Čovjeka s velikim početnim slovom.