Ivan Slamnig - Bolja polovica hrabrosti

Bolja polovica hrabrosti
Žanr Beletristika - Hrvatska i strana književnost - Hrvatska književnost
Izdavač Večernji list
Prevoditelj -
Vrsta uveza Tvrdi
ISBN13 9789537161101
ISBN10 9537161102
Godina 2004
Broj stranica 116
Format 21 cm
Prodajna cijena (Odlično stanje) 21,68 Kn Kupi
Prodajna cijena (Vrlo dobro stanje) 18,06 Kn Kupi

Pripovjedač Flaks sastaje se sa svojim starim prijateljima: Zitom, Bertijem, Herclom i drugima. Prisjećajući se mladih dana, odlučuju organizirati izlet u Brestovje, što će Flaks iskoristiti i za prikupljanje starih natpisa iz 19. stoljeća, budući da piše doktorsku disertaciju iz filologije. U posjetu Ziti upoznaje njenu sestričnu Anitu s kojom ima kratak flert, ali i njezinu tetu koja piše roman koji mu daje na čitanje (priča je smještena u južnu Hrvatsku, a prati priču djevojke Ane koja se uda za mladog liječnika Vojka. Nakon što ovaj umre neposredno nakon izbijanja rata, ona svakodnevno odlazi na njegov grob i na groblju zamjećuje mladića. S vremenom se počinje pitati dolazi li na grob svom pokojnom suprugu ili da bi opet vidjela tajnovitog mladića). Nakon povratka iz Brestovja i polemičkog razgovara s tetom o razvoju priče u njenom romanu, Flaks odlučuje da prihvati ponuđen posao profesora engleskog jezika u Brestovju. Otputuje još iste večeri.

Temeljna pitanja u romanu su odnos umjetnosti i moći te odnos književnosti i zbilje. Prvi odnos prikazan je kao odnos autora i čitatelja: starija gospođa daje pripovjedaču svoj roman na čitanje, a ovaj počinje osjećati kako ga taj odnos pomalo zarobljava. Imamo zapravo dva pararelna romana koji i značenjski korespondiraju - junak počinje prihvaćati i njezine probleme, svjetonazor i sve ostalo. Zato ima potrebu da pobjegne. Književni se tekst tako pokazuje kao neka vrsta stupice, mreža u koju autor lovi svojega čitatelja i podčinjava ga svojoj volji. Tako se otvara i pitanje književnosti i zbilje: što može zbilja u književnosti i književnost u zbilji. Ono što pripovijeda kazivač u prvom licu prikazuje nam se kao zbilja, a ulomci iz gospođina romana postaju književnost. Književnost se pokazuje jačom od zbilje, ali se kazivač ipak odlučuje za zbilju - za autentičnost - i zato mora pobjeći. Osim toga, pripovjedačica piše starinski, na način proze 19. stoljeća, pa se na taj način dijalog književnosti i zbilje pretvara i u dijalog suvremenosti i tradicije. Tako se Bolja polovica hrabrosti pokazuje kao naš prvi postmodernistički roman .