Božica Zoko - Bog čistoću ljubi

Rukopis Božice Zoko "Bog čistoću ljubi" živahan je životopis koji dokazuje kako život i opis prepunjaju tu riječ i ponekad jedva stoje skupa što znači da život iznovice navire na sve strane i moraš ga krotiti opisom. Teoretičari iz prošlog stoljeća možda bi to nazvali svojevrsnim djelatnim napredovanjem - work in progress. Opisivanje krugova - od onih malešnih koji uokviruju izdvojene sličice do onih nedoglednih koji s tjemena kakve parabole zatvaraju krug izvan našeg (u)vida. Činjenice i maštarije i sanjarije i umijeće pripovijedanja koje sprječava da se sve skupa ne pretvori u koještarije. Ponovno stvaranje – rekreacija – vlastitog života. Gusto tkanje i živa tkiva. U roman su uključeni i pjesnički dosezi ove autorice.

Roman otvara mnoge teme koje se vrte po javnosti i podijeljen je na desetak poglavlja od kojih svako može biti samostalna pripovijetka, ipak - poglavlja su lančano povezana i na kraju se zaokružuju. Vrijeme je truba platna što se odmotava kroz vječnost ili četvrta životinja što bi rekao Danijel Dragojević za vrijeme. Izgubljeno i nađeno u istu dobu. Istodobno pisati i čitati sebe. I sve oko sebe. Takav pothvat. Ciganka iz ruskog filma Cigani lete u nebo što staje pred konjskom zaprekom u galopu i zaustavlja je poprsjem i pogledom. Srcem i dušom Romkinje-čovječice. Bilo je pjesnika koji su se pitali – kako da zaustavim konja?! Svaki je konj pomalo Pegaz, pomalo krilat, svaki može poletjeti, svaki je znak nadahnuća što zna ovladati nama, nadahnuća što ga moramo duboko prodisati – punim plućima.

Može se govoriti o punokrvnosti i o prokrvljenosti svakog pojedinog retka u ovoj knjizi. Još je Kafka govorio o krvožednosti slova. Mi govorimo o veselom kolanju u unutrašnjoj svjetlosti. Sve riječi, sav razgovor, sva pripovijest ovoga rukopisa ljubavna je izjava voljenoj osobi ili voljenim osobama jer ljubav se seli kroz nas – kroz mene i tebe- uvijek nekog mene i uvijek nekog tebe. Voljena se osoba usred govora u prvom licu jednine ukaže kao jedini cilj svekolikog životopisanja zahvaćajući usput cijele epohe osobnom poviješću . I, usudimo se reći, kroz oke i okanca prošaste mreže u nas gleda ulovljena je i zgrabljena - budućnost. Je li ona mamac-ribica ili pak Levijatan – kitopsina ili dobri dupin što mrežu kida ili pak treća kći iz bajke što mrežom ispuni teški zavjet da bude i gola i odjevena i sretno se uda – svejedno – ovim su rukopisom pokrivene sve te mogućnosti. I ujedno svaki čitatelj može reći - Amerika je otkrivena! Smijući se – upravo sada!