Damir Plavšić - Bitka za Vukovar : ne plači moj dobri anđele

Knjiga “Ne plači, moj dobri Anđele“ je zapravo dopunjeno i prošireno izdanje knjige “Zapisi iz srpskih logora“ koju sam izdao 1995. godine a kojoj je predgovor napisao naš pokojni književnik Ranko Marinković.

Ovoj knjizi predgovore su napisali fra Ante Perković, Vukovarski fratar, koji je zajedno sa nama prošao bitku za Vukovar i zatočeništvo u Srpskim logorima te Don Damir Stojić, studentski kapelan grada Zagreba. Predgovore knjizi su napisali svećenici jer knjiga opisuje život, akcije, razmišljanja i postupke mladog Katolika i praktičnog vjernika tijekom bitke za Vukovar. Također sam htio da upravo svećenici napišu predgovor knjizi kako bih dobio Blagoslov crkve u iznošenju istina napisanih o ovoj knjizi.

Na početku knjige objavljujem kratku pjesmu o Vukovaru napisanu u obliku “Ranjenog Isusa Krista razapetog na križu“ iz Vukovarske crkve a odmah potom slijedi pjesma “Kraljica Slavonske ravnice“ koja opisuje život i smrt jedne djevojčice a zapravo simbolizira stradavanje djece u Domovinskom ratu.

U nastavku opisujem uništavanje prvog tenka u gradu Vukovaru a sa time i početak rata u gradu. Prvi tenk u gradu Vukovaru a vjerojatno i u Domovinskom ratu uništili smo pokojni Robert Janić i moja malenkost a branitelji sa desne i lijeve Supoderice zamalo su nakon jednosatne borbe zarobili cijelu kolonu tenkova. Nastavljam sa opisom borbi na najkrvavijoj Vukovarskoj bojišnici – Sajmištu gdje smo neprijateljskim snagama nanijeli velike gubitke u tehnici i ljudstvu a mi malobrojni preživjeli Branitelji Sajmišta ranjeni smo u prosjeku 2 puta.

Slijedi opisivanje presijecanja iznimno važne komunikacije Vukovar – Borovo naselje gdje smo moj zapovjednik Tihomir Lada i moja malenkost nekoliko sati sprječavali prodor kolone tenkova i više stotina neprijateljskih vojnika (Arkanovi dragovoljci zajedno sa JNA), odnosno, njihov pokušaj presijecanja komunikacije Vukovar-Borovo naselje. Nas dvojica smo se povukli tek kada su nam pancirno – zapaljivim tenkovskim projektilima probili sve zidove u kući i zapalili ju (Caffe bar “London“). Presijecanjem te važne komunikacije, Borovo naselje biva odsječeno od Vukovara i Vukovarske bolnice pa su od toga trenutka i Vukovar i Borovo naselje pali u potpuno okruženje i to je bio trenutak kada su Vukovar i Borovo naselje bili osuđeni na vojni poraz.

U nastavku detaljno opisujem sumorne osjećaje ljudi slomljenog morala koji su svjesni da mora uslijediti predaja te vjerojatno i smrt. Opisujem sam čin zarobljavanju, ponižavanje i premlaćivanje te preživljavanje svakodnevnih mučenja u tri srpska logora: Stajičevo kod Zrenjanina, Niš i  Sremska Mitrovica. Opisujem odvođenje na razmjenu, premlaćivanja u autobusima te sam čin tjelesnog i psihičkog doživljaja slobode nakon prelaska linije razgraničenja u Nemetinu kod Osijeka 27. ožujka 1992. godine.

Knjigu završavam sa posljednjom stranicom očevog ratnog dnevnika koju je napisao nekoliko dana prije pada grada i svoje smrti na Ovčari zajedno sa 264 Vukovarska ranjenika i civila.

Ovo je jedina knjiga na svijetu koja se mora čitati u posebnim uvjetima, odnosno, mora se čitati tijekom noći, u tišini, u potpuno zamračenoj prostoriji samo uz svjetlost plamena jedne svijeće.

Tek u takvom okruženju čitatelj će dobiti osjećaj da se u tim trenucima i sam nalazi u hladnim, vlažnim i smrdljivim Vukovarskim podrumima, osjetiti će miris krvi i baruta, biti će sa mnom u akcijama koje opisujem ali će isto tako duboko osjećati opise predaje, preživljavanje mučenja u srpskim logorima i oduševljenje trenutkom prelaska crte “Slobode“ tijekom razmjene zarobljenika…

Knjiga je prevedena na engleski i španjolski a upravo se prevodi i na njemački jezik.