Mirjana Lučić-Pušnik - Barakaši

“Roman je, dakle, vrijedan pažnje za sve koji, kao autorica, vjeruju da ljudi mogu biti ljudi, bez obzira na to što nam se često čini da je zlo moćnije od dobra. On može biti interesantan i onima koji žele znati kako se onda živjelo, ili onima koji se rado prisjete onih godina. Svima može iti podstrek da prkose zlu jer bez toga ne može biti ni samopoštovanja ni napretka.”

Ivo Antunac

Roman je o životu dječaka od dana kada je kao novorođenče napušten i podmetnut slučajnim nalaznicima do njegove zrelosti i otpora zlu (a taj se otpor na Balkanu najčešće izražava napuštanjem domovine) i o životu žene koja ga je u vrlo teškim uvjetima prihvatila kao svoje dijete i odgojila ga. Emocionalnost i dobronamjerni optimizam pokreću sve njihove aktivnosti.

Dječak Niko ima nešto zajedničko s Oliverom Twistom, ali živi sa mnogo humanijim ljudima, s Katom koja mu je više nego majka, i koliko-toliko prihvatljivom učiteljicom, sa skoro idealnom obitelji intelektualaca, a i sa dvoje luđaka koji su prema njemu pažljivi na svoj način. Njegovo reagiranje u različitim situacijama u životu i u školi pokazuje koliko je Mirjana uvjerljiva kao poznavalac dječje psihologije. Niko nije prosječan dječak, on je dječak iz priče: osjetljiv je, iskren, maštovit, začuđen i zatečen svime što se oko njega dešava, idealizira Tita i zaljubljuje se u djevojčicu koja mu je u svemu uzor, ima dara za sviranje i slikanje. Traži svoj identitet i tek kao momak otkriva tko mu je otac, a tko majka.

Kata i učiteljica najuvjerljiviji su likovi među odraslima jer se radi o običnim dobronamjernim ženama kakvih je, na sreću čovječanstva, još uvijek mnogo. Ostali su manje značajni, ali ni jedan nije bez opravdanja i svaki ima svoju ulogu u mozaiku ondašnjeg društva i načina života.