Igor Rajki - Atavizmirenja! : (B strana spomen-ploče) : autografemija

Jednom sam, čisteći čudesno dragu mi radost previše revno - misleći upravo kako i trebam biti oprezan s njom te je obazrivo i simetrično presaviti - rastegnuo pa je u nepovrat odlijepio po pola. Ostao mi je samo rad.


Drugom zgodom, glačajući poruku, zamaštah se nad njenom kakvoćom kronične koristi za količinom te joj spalih k. Nastala joj je prevelika rupa poru a, a od provizornih zakrpa imao sam tek g, koje je, dok smo, po ne znam koji put, obavljali naivan pokus, bilo ispalo jednoj djevojci iz vagine, zajedno s točkom.

 

*

Ulice su bile puste, no duboko sam im osjećao jednosmjernost. Smetala me. Kao da se linearnost izvukla iz uma i potpuno preuzela prostor. Čak je i providno snoplje ulične rasvjete, ekvilajzirajući semafori, a nad zatvorenim trgovinama iskrenje reklama, samopromoviralo samoću tek da bi se natjecalo sa mnom. No, nismo mogli parirati prepostojanoj tami.

Čuo sam kako prodorno kucka lim iz njenog "volim".


**


Rajkijeva najnovija knjiga "Atavizmirenja! (B-strana spomen-ploče : autografemija)" izvedbeni je tekst, puno više dramski nego neki drugi suvremeni dramski tekstovi, u kojem autor "otvara" prostor koketiranja dramskog i poetskog.